All Posts

Ljeto je pri kraju, a pred djecom je nova školska godina, novi izazovi i nova iskustva. Zato smo osmislili IDEMO! Fest – jednodnevni sportsko-edukativni događaj koji će na najbolji mogući način zaokružiti ljetne praznike i pomoći djeci da u novu školsku godinu zakorače puni energije, samopouzdanja i lijepih uspomena. Ovo nije klasičan sportski turnir niti običan dječji party. To je dan ispunjen sportom, kreativnim izazovima, timskim igrama, druženjem i učenjem kroz iskustvo,

Jučer smo na kampu održali radionicu pod nazivom "Tko upravlja mojom glavom?". Cilj radionice bio je pomoći djeci da prepoznaju svoj unutarnji kritički glas – onaj koji nam ponekad govori da nismo dovoljno dobri, dovoljno pametni, dovoljno uspješni ili dovoljno vrijedni. Istu radionicu radili smo prošli tjedan s dječacima. Kroz nekoliko jednostavnih pitanja pokušali smo otkriti što im najčešće prolazi kroz glavu. Kod njih se kritičar uglavnom javljao oko uspjeha i neuspjeha.

Kad smo pokretali Kamp IDEMO!, iskreno, puno sam više razmišljao o djevojčicama nego o dječacima. Možda zato što sam tata tri djevojčice. Njih razumijem. Svaki dan ih gledam kako odrastaju, kako se mijenjaju, što ih veseli, a što rastužuje. Nekako mi je bilo prirodno da prvi kamp organiziramo upravo za njih. A onda je došao red na dječake. I moram priznati da sam imao malu tremu. Ne zato što nisam radio s djecom. Dapače, već više od dvadeset godina radim kao trener. Ali znao

Kad danas razmišljam o ljudima koji su obilježili moje odrastanje, ne sjećam se njihovih diploma. Ne sjećam se njihovih titula. Ne sjećam se ni njihovih životopisa. Sjećam se ljudi. Moj ujak Rudolf bio je jedan od njih. Pravi pravcati mangup. Od milja je ljude zvao "Robinzon". Vozio je mali crveni motor. Radio na željezničkoj stanici. Volio popiti, volio zagalamiti, a život je živio po nekim svojim pravilima. Nije bio savršen. Ali bio je čovjek kojeg sam obožavao. S njim sam

Ljeto se približava, a s njim i pitanje koje si ovih dana postavljaju mnogi roditelji: "Koji kamp odabrati za svoje dijete?" Na prvi pogled, većina kampova je slično koncipirana. Nekoliko dana od kuće, u prirodi, malo sport i glazba, jednostavna hrana za svačiji ukus, nova poznanstva. Uspomene. Ipak, kada malo zagrebemo ispod površine, razlike mogu biti ogromne. Kao tata tri djevojčice, ali i kao osoba koja više od dvadeset godina radi s djecom i odraslima, vjerujem da postoj

Kad danas govorimo o prehrani djece, razgovor najčešće završi na istim stvarima: previše šećera premalo povrća previše fast fooda premalo “zdrave hrane”. Ali na zimskom Kampu Idemo! shvatili smo da prehrana može biti puno više od toga. Može biti: odnos prema sebi odnos prema tijelu odnos prema zdravlju odnos prema zajedništvu. Upravo zato mi je bilo posebno važno da dio programa vode ljudi koji znaju kako djeci približiti prehranu bez zabrana, pritiska i osjećaja krivnje. Na

Dobro se sjećam kako je bilo nekad. Igranje na ulici dok mrak ne padne i svjetla se ne upale, trčanje i bicikli i poderana koljena, penjanje po drveću, bogat opus naših crteža u tehnici kreda na asfaltu. Zimi, kad bi našu ulicu zatrpao snijeg, kući se nije išlo dok nisi bio potpuno mokar i promrzao. Ali rumenih obraza i srca prepunog sreće i uzbuđenja. Scene su to koje su odavno samo dio mog sjećanja, neke davne prošlosti. Skupa s mojim djetinjstvom, otišli su i ti debeli snj

Rođen sam u Zagrebu.Iz Petrove bolnice stigao sam ravno u Dugave. Novo naselje. Novi kvart. Nova priča koja se tek počela graditi. Tada još nije bilo puno “starosjedioca”.Svi su nekako bili novi. Doseljavale su se mlade obitelji iz raznih krajeva tadašnje države. Stanovi su mirisali na svježe zidove, liftovi još nisu bili izgrebani, a između zgrada nije rasla samo trava. Rasla su i prijateljstva. Rasli smo zajedno. U nekom čudnom i danas gotovo nestvarnom vremenu “bratstva i

Posljednjih nekoliko tjedana jedno pitanje stalno iskače u inbox, porukama i komentarima: “Dobro… ali gdje je ta tajna lokacija?” 😄 Iskreno, bilo nam je zabavno neko vrijeme držati malu dozu misterije oko kampa za dječake. I moram priznati da su roditelji imali stvarno kreativne teorije — od mora i otoka do nekih potpuno neočekivanih mjesta. Ali vrijeme je da napokon otkrijemo gdje ovog ljeta idemo. Bjelolasica. I iskreno… teško smo mogli zamisliti bolje mjesto za ovakvu pri

Neki ljudi nikada neće osvojiti naslovnice. Neće imati dokumentarce o sebi, stadione koji nose njihovo ime niti milijunske ugovore. A opet, iza sebe ostave nešto puno veće. Ostavе ljude. Generacije ljudi. Profesor Kavan je upravo jedan od tih ljudi. Moj prvi trener rukometa. Profesor tjelesnog u osnovnoj školi Fran Galovića u Dugavama. Čovjek koji nas nije samo učio kako voditi loptu, igrati obranu ili zabiti gol. Učio nas je kako pripadati. Kako biti dio ekipe. Kako se borit

Kada makneš pogled s ekrana, počinje pravo povezivanje. S prirodom.S ljudima.Sa sobom. Zvuči jednostavno. Ali danas je možda važnije nego ikad. Djeca danas odrastaju povezanija nego bilo koja generacija prije njih. U svakom trenutku mogu nekoga nazvati, poslati poruku, podijeliti video ili fotografiju. Imaju stotine kontakata, grupe, notifikacije i ekrane koji nikada ne miruju. A opet… nikada nije bilo više usamljenosti. Nikada više djece koja se teško uklapaju. Koja ne znaju

Postoje putovanja koja služe samo da stignemo od točke A do točke B. I postoje ona druga. Ona koja postanu dio uspomene. Upravo zato smo odlučili da jedno od iskustava Kampa Idemo! bude i putovanje vlakom. Ne autobusom, ne “uberizirano”, brzo i sterilno putovanje od vrata do vrata nego vlakom. Polako. S doživljajem. Jer vlak nije samo prijevoz. Vlak je početak priče. Vlak u snijegu i neka druga vremena Kad sam bio mali, jedan od filmova koji mi se posebno urezao u sjećanje bi

Kad bio ja bio netko...

Kad su se dojmovi napokon slegli i kad su sve djevojčice sretno stigle svojim kućama, mogu mirno stati i reći – we did it. Prvi Kamp Idemo! je iza nas. I ne samo da smo ga realizirali, nego smo prošli kroz iskustvo koje nitko od nas neće zaboraviti. Početak koji nismo mogli predvidjeti Kamp se održavao od 05.01. do 09.01.2026. u Zaboky Village-u kraj Zaboka. Planovi su bili spremni, program razrađen, energija na vrhuncu… a onda nas je već prvi dan dočekalo nešto što nismo mog

Kao otac triju djevojčica od 13, 10 i 4 godine, svakodnevno promatram njihove male pobjede, ali i izazove s kojima se susreću dok odrastaju. Svaka od njih nosi svoj svijet – nesigurnosti, pitanja, usporedbe, pritiske… i sve ono što današnje djetinjstvo čini bitno drugačijim nego prije samo deset ili dvadeset godina. Istovremeno, kao kineziolog i osobni trener s više od 20 godina iskustva, imam priliku gledati širu sliku. Generacije koje dolaze donose puno potencijala, ali i s