Kako je prošao prvi kamp Idemo!

Kad su se dojmovi napokon slegli i kad su sve djevojčice sretno stigle svojim kućama, mogu mirno stati i reći – we did it.

Prvi Kamp Idemo! je iza nas. I ne samo da smo ga realizirali, nego smo prošli kroz iskustvo koje nitko od nas neće zaboraviti.

Početak koji nismo mogli predvidjeti

Kamp se održavao od 05.01. do 09.01.2026. u Zaboky Village-u kraj Zaboka. Planovi su bili spremni, program razrađen, energija na vrhuncu… a onda nas je već prvi dan dočekalo nešto što nismo mogli isplanirati – nezapamćena zimska oluja.

Snijeg nas je doslovno zatrpao. U jednom trenutku bili smo odsječeni od ostatka svijeta.

I umjesto panike – dogodila se čarolija.

Zimska bajka u stvarnom životu

Ono što je moglo postati problem, pretvorilo se u nešto posebno. Živjeli smo pravu zimsku bajku. Snijeg svuda oko nas, mir, tišina i osjećaj zajedništva koji se teško može opisati riječima.

Djevojčice su se povezale na način koji se ne može “isprogramirati”. Nije bilo distrakcija, nije bilo užurbanosti – samo trenutak, priroda i mi.

Što smo sve radili?

Program kampa bio je bogat, ali ono što me posebno veseli je način na koji su djevojčice sve to prihvatile – s interesom, osmijehom i otvorenošću.

Učili smo o pravilnom disanju i posturi – osnovama koje često uzimamo zdravo za gotovo, a koje čine ogromnu razliku u svakodnevnom životu.

Kroz radionice s nutricionisticama, djevojčice su same sudjelovale u pripremi hrane. Učile su kako složiti obrok, zašto je nešto zdravo i kako male promjene mogu imati veliki utjecaj.

Trenirali smo – ali ne samo klasično. Učili smo o kretanju, kontroli tijela i samopouzdanju kroz samoobranu.

Poseban doživljaj bio je tečaj ronjenja na dah i škola plivanja. Za neke prvi kontakt s takvim iskustvom, za druge izlazak iz zone komfora – ali za sve jedno veliko postignuće.

Najjednostavnije stvari bile su najposebnije

Ipak, ono u čemu smo možda najviše uživali bile su najjednostavnije stvari.

Snijeg.

Šetnje.

Smijeh.

Trenuci bez plana, bez cilja, bez pritiska.

Tu su se događale prave stvari – prijateljstva, opuštanje, osjećaj slobode.

Više od očekivanja

Kao organizator, kao trener, ali prije svega kao tata – imao sam određena očekivanja.

Ovaj kamp ih je nadmašio.

Ne zbog savršenstva. Nego zbog stvarnosti. Zbog izazova koje smo zajedno prošli. Zbog načina na koji su djevojčice reagirale. Zbog energije koja se stvorila među svima nama.

Za kraj – i za početak

Prvi Kamp Idemo! nije bio samo kamp.

Bio je dokaz da ideja ima smisla.Da djeca trebaju ovakva iskustva.Da zajedništvo, kretanje i podrška mogu napraviti razliku.

I ako me netko pita što ću najviše pamtiti – nije to samo snijeg, ni treninzi, ni radionice.

Pamtit ću osjećaj.

A to je ono što vrijedi najviše.

Idemo dalje.